Prije nešto više od tjedan dana (8. srpnja) Split je nažalost pogodilo iznimno jako nevrijeme, kiša s tučom i olujni vjetar, posljedice kojega su i danas vidljive u okolišu crkve i franjevačkog samostana Sv. Ante na Poljudu. Vremenskom nepogodom uznemireni redovnici su uskoro poručili javnosti: „Nevrijeme je nanijelo veliku štetu našem kompleksu kulturne i duhovne baštine. Prisiljeni smo zamoliti sve vas kojima su ova naša crkva, samostan i zajednica u srcu – da nam pomognete u obnovi…“
Žalosno stanje okoliša crkve i samostana Sv. Ante na Poljudu poharanog nevremenom 8. srpnja 2025. godine. Prema I. Alduku, već u 11. st. tu je postojala crkva i hospicij, koji su u 15. st. dani kardinalu Ivanu Bessarionu. On je tu doveo franjevce koji su samostan Sv. Marije (češće nazivan Sv. Ante) počeli graditi 1449., a kompleks se utvrđuje nakon pada Klisa u turske ruke 1537. godine
Doista, kao što pokazuje ovaj primjer, od iznenađenja „majke prirode“ – kao što je bilo ovo – nemoguće je obraniti se, pa čak i pobožnim franjevačkim redovnicima iz samostana Sv. Ante. No, uz isti samostan se veže i jedna zanimljiva predaja s kraja 16. stoljeća koja svjedoči kako je na ljudski um, za razliku od prirode, ipak moguće utjecati, pa čak i kada se prilike čine doista nezamislivima. Naime, smatra se kako je tada franjevački samostan bio nebranjeno izložen velikoj osmanlijskoj opasnosti!
Kada je 1596., pod vodstvom splitskih plemića Ivana Janka Albertija i Nikole Cindra (desno: grbovni štitovi rodova Alberti i Cindro, suvremena rekonstrukcija), poduzet pothvat oslobađanja Klisa dominikanac Frane Brtučević je s kule poljudskog samostana dalekozorom promatrao i potom opisao ovaj odvažni pohvat Splićana i uskoka (grafika oslobođenja Klisa 1596., autor: Giacomo Franco)
Kada su 7. travnja 1596. godine Splićani s uskocima uspjeli protjerati Turke iz Klisa, Osmanlije su odgovorile slanjem čak 10 000 vojnika. Već u svibnju Klis pada po drugi put, a Turci opsjedaju i okolicu Splita. Kada su doprli do samostanu na Poljudu dočekalo ih je iznenađenje zbog kojeg su odlučili odustati od napada. Pritom redovnike nije spasila nikakva vojna sila, nego jedna obična slika nastala nekoliko desetljeća ranije. Osobitost tog djela je prikaz proroka Muhameda i to u nizu od 39 kršćanskih crkvenih naučitelja, koji su tijekom stoljeća zagovarali dogmu o Marijinu bezgrešnom začeću.
Prema predaji samostan je 1596. od pustošenja spasila sliku koju je Turcima pokazao gvardijan. Slika poljudskog samostana s prorokom Muhamedom (kopija iz 18. st.), detalj slike (Marija doji dijete Isusa, Muhamed je desno) i prorok s tekstom koji mu se pripisuje – hrvatski islamski teolog Mehmed ef. Handžić (1906.-1944.) naglašava kako taj tekst nije zapisan u Kuranu, nego predstavlja Muhamedove riječi koje se stručnim izrazom nazivaju „hadis“ (Foto: Đ. Vidmarović)
Muhamed, prorok islama, se također našao u tom nizu i to zbog njegove izreke sačuvane isključivo predajom, a zapisane na toj slici na jednoj listini: „Nema niko od Adema da nije u rukama Sotone, osim Marije i njena sina – Muhamed I. Knjiga V. Kur’ana“. Autor, slikar Nikola Bralić je tako 1518. godine u Muhamedovim rukama prikazao rečenicu kojom je prorok branio bezgrešnost Bogorodice, dok je zauzvrat osam desetljeća kasnije ta ista slika obranila splitski samostan od ratnog pustošenja!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
