Unatoč prirodnim zaprekama poput planinskog lanca Dinarida nedvojbene su povijesne veze između jadranske obale i dubljeg kontinentalnog zaleđa, koje su se održavale i u razdobljima kada su navedenim područjima gospodarile kulturološki posve različite državne tvorbe, poput primjerice Mletačke Republike s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane. Tako se primjerice smatra da je prva sevdalinka, tj. lirska ljubavna pjesma muslimanskoga seoskog i gradskog puka zabilježena upravo u Splitu daleke 1574. godine!
Prepjev pjesnika Luke Botića (1830.-1863.) tragične priče o nesretnoj ljubavi između Adela, muslimana iz Klisa i kršćanske djevojke Mare iz Splita. Priča se temelji na zapisima splitskog kneza nastalima 1574. godine, a sadrži i stihove – prema tome neki ih smatraju i prvom zabilježenom sevdalinkom uopće (lijevo); Izvorni zapis „Chirvat türkisi“ (tj. Hrvatske pjesme) i transliteracija na latinicu – budući ju je 1588.-1589. zapisao musliman Mehmed iz Erdelja (današnja Rumunjska), koristeći arapsko pismo (arabicu) i hrvatski jezik smatra se jednom od najstarijih ljubavnih pjesama aljamiado ili adžamijske književnosti
Nešto ranije, početkom 13. stoljeća zabilježen je i zanimljivi slučaj slikara i zlatara Aristodija, koji je bio grčkoga podrijetla – sin nekog Zorobabela iz Apulije, a rođen je u gradu Zadru. Tu je proveo i djetinjstvo, ali je potom (zajedno s bratom Matejem) bio optužen zbog patarenske hereze te su braća izbjegla u Split, gdje su nastavila propovijedati svoj nauk. To je izazvalo tadašnjeg splitskog nadbiskupa Bernarda iz Perugie na oduzimanje imutka i protjerivanje iz grada – oko 1200. godine.
Ploča s natpisom bosanskog bana Kulina pronađena u okolici Visokog – papa Inocent III. je 1200. upozorio hrvatsko-ugarskog kralja Emerika Arpadovića kako je Kulin dao utočište i zaštitu velikomu broju „krstjana“, koje je splitski nadbiskup Bernard protjerao iz Splita i Trogira (moguće i braći Aristodiju i Mateju?); Stranica Batalova evanđelja (prepisanog za bosanskog velikaša Batala Šantića) s popisom poglavara Crkve Bosanske: „Popis iena onih ki su se narekli u red’ cr’kve prije i poslije gospodina Rastudija“
Kako su se ipak odrekli hereze, bilo im je dopušteno vratiti se u Split. Međutim, kao dobri slikari i zlatari te „vješti latinskoj i slavenskoj knjizi“, često su putovali u ondašnju Bosnu pa tako neki smatraju da je procvat zlatarske djelatnosti u livanjskom kraju (Grborezi) vezan upravo uz navedenu braću. Zanimljivo je kako se tadašnji djed ili starac tj. poglavar Crkve bosanskih krstjana poznat iz fragmenta krstjanskog Batalovog evanđelja (1393.) također zvao Rastudije, kojeg se poistovjećuje s Aristodijem.
Ilustracije iz Hrvojeva misala – najbogatijeg i najljepše urešenog hrvatskoglagoljskog rukopisa (96 minijatura i 380 inicijala), kojega je pisar Butko 1403.-1404. ispisao za splitskog hercega i bosanskog vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića (lijevo), odnosno crkvu Sv. Mihovila u Splitu. Vojvoda Hrvoje je bio najpoznatiji hrvatski „krstjanin“ tj. pripadnik Crkve Bosanske koja je prema nekima nekadašnja katolička „ecclesia bosnensis“, koja je 1230-ih konačno prekinula vezu s papom u Rimu očuvavši svoje ćirilometodsko naslijeđe
Aristodije-Rastudije bi tako okončao svoj život kao poglavar Crkve Bosanske (1228.-1230.), osobite crkvene organizacije udomaćene na području bosanske srednjovjekovne države. Pritom se vjerojatno radilo o autohtonom i nereformiranom obliku kršćanstva koje je prethodilo crkvenom raskolu 1054. godine. Prema tome Crkva Bosanska nije bila niti katolička niti pravoslavna, već redovnička i glagoljaška, te je nastavila slijediti zasade iz prvih stoljeća kršćanstva. Stoga su je na Istoku i Zapadu smatrali heretičkom, dok su bosanski vladari u njoj nalazili snažan oslonac!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
