Od sredine listopada do sredine prosinca u Splitu je otvoren splitski dio zanimljive izložbe „Historija zaborava: Prve žene hrvatskih muzeja – Zagreb, Osijek i Split“, koja za cilj ima istaknuti upravo one pionirske žene koje su imale udio u razvoju splitskih muzeja i kulturnih institucija, te aktivno sudjelovale u kulturnom životu prve polovice 20. stoljeća. Izložbu organizira Etnografski muzej Split u suradnji s nizom drugih muzeja i institucija: Arheološkim, Pomorskim, Prirodoslovnim…
Aida Koludrović (1886.-1976.) i Tinka Vučetić Piteša (koja je u Etnografskom muzeju djelovala 1933.-1934.). Dok je Aida (ravnateljica 1946.-1959.) potjecala iz obitelji Koludrović, u kojoj je rođena i majka Kamila Tončića – Aspazija, Tinka je bila jedina etnologinja koja je sudjelovala u uređenju stalnog muzejskog postava 1934. godine (izvor ilustracija s logom izložbe: Etnografski muzej Split)
Iako je izložba za posjetitelje otvorena u prostoru palače Milesi na Voćnom trgu (Trg braće Radić), ulogu glavnog organizatora ponio je tako upravo Etnografski muzej u kojem su, primjerice, značajan trag ostavile Aida Koludrović i Tinka Vučetić Piteša – neke od protagonistica spomenute izložbe. Štoviše, Splićanka Aida Koludrović svojevremeno je čak bila i ravnateljica Etnografskog muzeja, a stasala je uz muzejskog utemeljitelja i prvog ravnatelja Kamila Tončića.
Kamilo Tončić (1878.-1961.) – mlađi sin Josipa Šimuna, je u periodu 1910.-1931. u Splitu utemeljio: Obrtničku, Graditeljsku i umjetničku, te Srednju tehničku školu, a osnovao je i Galeriju umjetnina te Etnografski muzej (zgrada stare splitske vijećnice u kojoj je muzej bio najduže smješten, 1924.-2004.); Grb obitelji Tončić (1911.) s geslom MAGNA VOLUISSE MAGNUM („Htjeti nešto veliko već je veliko”) (M. Granić i D. Martinović; „Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814.-1918.“, 2018.)
No, uz Etnografski muzej i Tončićevu ulicu u blizini Marmontove šetnice zanimljive su i druge okolnosti koje vežu obitelj Tončić sa Splitom, Dalmacijom i Hrvatskom. Tako je otac zaslužnog graditelja i kulturnog djelatnika Kamila Tončića (1878.-1961.) bio Josip Šimun Tončić, rođen u gradu Rabu 1847., a podrijetlom s otoka Krka. Kasnije je službovao kao okružni poglavar u Hvaru, Splitu, Šibeniku, Dubrovniku i Zadru, dok je od 1906. do 1911. godine bio i podnamjesnik austrijske krunovine Dalmacije.
Četiri generacije obitelji Tončić: Josip Šimun Tončić (1847.-1931.), koji je umro u Splitu; njegov stariji sin Dušan (1875.-1957.), čija je obitelj od I. svjetskog rata živjela u Austriji (okolica Salzburga), te čuveni austrijski diplomat Lujo (1915.-2005.) i njegova kći Yvonne (rođena 1967. u Beču) – diplomatkinja koja je nedavno bila u službenom posjetu splitskom gradonačelniku
Kako navode koautori M. Granić i D. Martinović, Josipu Tončiću – zaslužnom dvorskom savjetniku odlikovanom još 1898., kralj i car Franjo Josip I. dodijelio je austrijsko plemstvo 1911. s pridjevkom von Sorinj ili Sorinjski. Nobilitirani Tončić je veći dio života proveo u Zadru, doselivši se u Split tek nakon mira u Rapallu 1920. Dok je njegov mlađi sin Kamilo živio u Splitu, stariji Dušan je boravio većinom u inozemstvu, gdje je (u Beču) zasnovao i obitelj. U Austriji će se tako 1915. roditi njegov sin, zaslužni diplomat Lujo Tončić-Sorinjski, čija je kći aktualna austrijska veleposlanica u Hrvatskoj – Yvonne Tončić-Sorinj!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
