Uz prvu akademiju u hrvatskim krajevima, osnovanu negdje krajem 17. stoljeća, Split se može pohvaliti i prvom muzejskom ustanovom u Hrvatskoj – iz čega se može zaključiti kako je značaj kulture u gradu pod Marjanom nekada bio na puno višoj razini nego danas. Riječ je o Arheološkom muzeju u Splitu, kome je poticaj za osnivanje dao sam austrijski car Franjo I. daleke 1820. godine. Naime, habsburški vladar – pristigavši u svibnju te godine u Dalmaciju – bio je oduševljen ostatcima Dioklecijanove palače, osobito Peristilom i mauzolejom!
Portret Frane (Francesca) Carrare za studija u Beču 1841.; Crtež istog autora (Josef Ziegler) – čitatelj u sobi 5 na drugom katu Augustinskog samostana u Beču, 2. rujna 1841. – koji vjerojatno također prikazuje F. Carraru; Kasniji portret zaslužnog splitskog povjesničara, arheologa i konzervatora
Dvadesetak godina kasnije, mladi Frane Carrara – sin talijanskog doseljenika iz Bergama, postao je “privremenim konzervatorom muzeja starina” u Splitu, dok je 1847. bio postavljen za honorarnog upravitelja splitskog Arheološkog muzeja. Carrarine zasluge u razotkrivanju antičke povijesti bile su značajne: 1846. i 1848. vodio je prva sustavna iskapanja u Solinu na račun Carske akademije u Beču i otkrio perimetralne zidine, kazalište, stara gradska vrata (Porta Caesarea) te ranokršćansku krstionicu!
Govoreći grb splitskog prepozita Silvestra Guine (s gujom u štitu), kojem je 1851. bilo dodijeljeno viteštvo Austrijskog Carstva – mladi Carrara je s njim došao u sukob zbog knjižice “Chiesa di Spalato un tempo Salonitana” (Trst, 1844.); Također govoreći grb Frane Lanze (s kopljem u štitu), ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu (1863.-1872.) koji je 1864. stekao austrijsko plemstvo s pridjevkom “di Casalanza” (tal. lanza = koplje)
Također je o svom znanstvenom istraživanju 1847. i 1850. godine održao zapažena predavanja u Veneciji, Münchenu i Beču, upoznajući s hrvatskom prošlosti i europsku javnost. Međutim, presudile su mu optužbe zbog veza s političkim liberalima, a 1853. je bio otpušten iz službe i otišao u Veneciju kao gimnazijski profesor. Ambicioznost i intelektualni duh dovodio ga je u sukobe s pojedinim crkvenjacima (Silvestar Guina), dok ga je njegov protivnik Frano Lanza optuživao da je bio špijun konzervativnog kancelara Metternicha.
Djelo F. Carrare “La Dalmazia. Descritta … con 48 tavole miniate rappresentanti i principali costumi nazionali” (Zadar, 1846.) s prikazom različitih narodnih nošnji (varošanin i varošanka iz Splita sredinom 19. stoljeća) kojim je Carrara pokazao svoje zanimanje za narodne tradicije i pučku kulturu
Carrara je smatran najznačajnijim učenjakom Dalmacije svoga doba, a uz istraživanje prošlosti, zanimala ga je hrvatska i talijanska književnost. Tako je sredinom 19. stoljeća vodio borbu za narodni jezik te zajedno s drugim splitskim intelektualcima osnovao tzv. “Akademiju na guvnu” (Accademia del guvno) – kružok gdje se u narodnom duhu raspravljalo o književnosti, filozofiji i povijesti. Naposljetku, ovaj zaslužni Splićanin živio je u doba pred-nacionalnih sukoba, pa ga s pravom mogu držati “svojim” i Talijani i Hrvati!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
