Splitske žene, uz kulturni i znanstveni rad – kao što imamo priliku vidjeti na aktualnoj izložbi „Historija zaborava…“ – poznate su i po svojoj osobitoj ljepoti, o čemu nam je izvrsnu povijesnu zabilješku ostavio jedan turski, točnije osmanlijski, putopisac poznat pod imenom Evlija Čelebija (Evliya Çelebi). Naime, rođen u Carigradu (Istanbulu) 1611. godine bio je anatolijskog podrijetla. Kako ističe autor Ž. Bašić, njegov otac je bio starješina dvorskih zlatara i uživao veliki ugled na osmanlijskom dvoru.
Crtež koji prikazuje Evliju Čelebiju kako putuje na konju (17. st.). Pravim imenom Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli, naziv „Čelebija“ je imao počasnu funkciju i značio je općenito „gospodin“; Čelebijin rukopis djela „Seyahatnâme“ (Putopis) u kojem je opisao i neke hrvatske krajeve
Čelebijin otac Mehmed je tako sa Sulejmanom Veličanstvenim sudjelovao u pohodu na Beograd (1521.), u bitci na Mohačkom polju (1526.) kao i u bitci kod Sigeta (1566.), dok je njegov sin Evlija započeo putovati već kao dvadesetogodišnjak. Između 1630-ih i 1670-ih proputovao je cijelo Osmanlijsko Carstvo, uključujući i neka područja izvan njegovih granica, pa tako primjerice i grad pod Marjanom. U objavljenom djelu „Putopis“ (Seyahatnama) kroz deset knjiga opisao je svoje doživljaje, iznio anegdote i priče, ali i svjedočanstva zanimljiva za kulturnu povijest hrvatskih krajeva.
Ž. Bašić u djelu „Splitske povijesne iskrice” (2015.) navodi kako je Evlijin otac Mehmed sudjelovao u Mohačkoj bitci 1526. godine (prikaz bitke iz 1559.); Pečat Kraljevine Hrvatske s Cetingradske isprave o izboru Ferdinanda Habsburškoga za hrvatskoga kralja 1. siječnja 1527.; Zastave Osmanlijskog Carstva (oko 1480.-1780./1590–1646.) koje su se koristile i sredinom 17. st.
Kako se čini, čuveni osmanlijski putopisac je boraveći u Splitu oko 1660. godine bio oduševljen izgledom grada, primjećujući uz to i njegovu obrambenu snagu i moć. Tako piše: „…To je veličanstveni kameni grad na zaravanku jednog brijega na morskoj obali. Sva su mu vrata i bedemi izgrađeni od klesanog kamena…“. Unatoč tadašnjim ratnim prilikama osmanlijsko poslanstvo predvođeno Čelebijom je od mletačkih vlasti u Splitu bilo lijepo primljeno i ugošćeno.
Bajkoviti prikaz Splita („Spalatro“) na bakropisu nastalom oko 1670. prema ranijem crtežu Johanna W. Baura (1607.-1642.); Realniji crtež Splita i njegove okolice objavljen 1694. u djelu V. M. Coronellija (dolje lijevo); Obrambeni sustav grada Splita s prikazom bastiona izgrađenih u vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) tj. doba kada je Čelebija nakratko posjetio Split
Putopisac je u Split pritom odnio pismo tadašnjeg bosanskog vezira Melek Ahmed-paše (ožujak 1659. – veljača 1660.) mletačkom knezu. No, zadatak ga nije spriječio da uživa u ljepotama grada u kojem kako piše: „…žene su na glasu sa svojom ljepotom. Ja sam ih promatrao kako sjede u mnogim dućanima i prodaju robu, bilo ih je zaista lijepih, poput franačkih ljepotica. Oči su im kao u gazele, lice svijetlo, riječi slatke. Lijepe su kao slika, a i opisu su ljepotice. One potvrđuju točnost polustiha: ‘To je posebna slika, koja pamet gledaoca zanosi’.“
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
