U prvom nastavku iz ovog niza Splitskog grbovnika spomenuto je kako lik svetog Dujma nalazimo već na aversu (prednjoj strani) primjeraka splitskog komunalnog novca kovanog u prvoj polovici 14. stoljeća. No, zanimljivo je kako se početkom 15. stoljeća Dujmov lik umjesto na aversu našao na reversu (stražnjoj strani) monete koju je u Splitu kovao splitski herceg i bosanski velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Razlog tog „pozadinskog izmještaja“ gradskog patrona leži u međuvremenskoj izmjeni vrhovne vlasti nad Splitom.
Novac splitskog hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića s početka XV. st.; na prednoj strani (aversu) štit na kojoj se uočava oklopljena ruka koja zamahuje mačem, dok je na reversu biskupski lik sv. Dujma
Naime, dok je Split u prvoj polovici 14. st. uživao znatne komunalne slobode priznajući vlast Mlečana (a ne ugarsko-hrvatskih kraljeva!), iduće stoljeće donijelo je nove odnose. Tako je od 1402. godine grad pod Marjanom bio pod vlašću Ladislava Napuljskog, koji je moćnog Hrvoja 1403. imenovao splitskim hercegom, čime je Split značajno izgubio na svojoj autonomnosti i postao Hrvojev grad. Stoga, na važnijoj – prednjoj strani splitskog novca od 1403. do 1413. godine ne nalazimo više splitska, nego osobita Hrvojeva znamenja!
Motiv ruke koja zamahuje mačem na primjercima splitskog novca vojvode Hrvoja; Grb Hrvatske, oko 1420.-1440. (djelo tiskano 1483.), Ulrich von Richenthal, Kronika Sabora u Konstanci; Grb „kralja Hrvatske“, 1466.-1473. Grbovnik Ortenburg; Grb „Kraljevine Dalmacije“, oko 1487. Conrad Grünenberg, Hodočašće u Jeruzalem; Grb „Dalmacije“ 1491. Grbovnik Wernigeroder (izvorni mač se s vremenom „orijentalizirao“ odnosno prikazivan je u zakrivljenom obliku i „postao“ sablja)
Pritom obje inačice tog znamenja uključuju ruku koja zamahuje mačem, a upravo se taj heraldički motiv, preoblikovan u ruku koja drži mač (sablju), uočava u znamenju koje je, na jednom mjestu kao zemaljski grb Hrvatske, a na drugome kao zemaljski grb Dalmacije, prvi put zabilježeno u Kronici Sabora u Konstanci (1420.-1440.). No, budući da je Kronika nastajala kada je Hrvoje već bio mrtav, taj je simbol na tim grbovima prikazivan obrnuto, sugerirajući smrt nositelja – u obliku ruke koja drži oružje okrenuto prema dolje!
Inačice znamenja korištenog kao neslužbeni grb Hrvatske (ili Dalmacije) od prve polovice 15. st., zatim kao habsburški pretenzijski grb Bosne s rukom koja drži sablju uspravno (freska na svoju kuće u Innsbrucku iz 1495. i Trijumfalna povorka cara Maksimilijana), potom u vidu dekorativnog grba „Dalmatinskog kralja“ (karta Češke iz 1518.) te naposljetku kao grb Bosne tadašnjih zakonitih ugarsko-hrvatskih vladara Jagelovića (na oratoriju iz 1522. u katedrali Sv. Vida u Pragu)
Budući da je Hrvoje bio izuzetno moćan feudalac koji se od 1403. titulirao i kao „potkralj Dalmacije i Hrvatske“ nije čudno što su njemački grbovničari upravo iz njegovog osobnog znamenja izveli prve neslužbene grbove Hrvatske odnosno Dalmacije. Nadalje, krajem 15. i početkom 16. stoljeća to je znamenje doživjelo još jednu prenamjenu i preoblikovanje. Nastupajuća vladarska kuća Habsburgovaca počela ga je koristiti kao svoj pretenzijski grb Bosne, što su naposljetku prihvatili i zakoniti ugarsko-hrvatski vladari Jagelovići.
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
