Heraldička znamenja cijelog niza dalmatinskih gradova uključuju i likove njihovih nebeskih zaštitnika. Tako je primjerice na grbu Kotora moguće prepoznati prikaz sv. Tripuna, a na zastavi Dubrovnika sv. Vlaha. U taj niz se ubraja i Split. Međutim, iako je sv. Dujam splitski patron još od ranog srednjovjekovlja, zanimljivo je kako njegov lik u municipalnom grbu nalazimo tek od 1991. godine.
U aktualnom gradskom statutu pri opisu heraldičkog znamenja navodi se: „U lijevom gornjem kutu je povijesni hrvatski grb u obliku štita, a u desnom gornjem kutu je štit iste veličine i oblika u kojem je smješten lik sv. Dujma, zaštitnika Splita…“ (izvor: FAME); Lik sv. Dujma (glava s mitrom) na aversu splitskog novca kovanog 1327.-1357.
Povijesni izvori svjedoče kako su tijekom prethodnih povijesnih razdoblja, još od XIV. stoljeća, umjesto hrvatskog grba i lika sv. Duje uz zvonik splitske katedrale, stajali grbovi vladajućih feudalaca, kraljevskih kuća ili određeni ideološki simboli. No, već u istom stoljeću iz kojeg potječe i prvo sačuvano gradsko znamenje na komunalnom novcu nalazimo i prikaz splitskog nebeskog zaštitnika. Smatra se kako je taj tip novca nastao između 1327. i 1357. kada Split nije priznavao vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva, nego je bio pod okriljem Mletačke Republike.
Splitsko gradsko znamenja na grbovima iz prve odnosno druge polovice XIV. stoljeća; Splitski grb nastao 1441.-144З. uključivao je i štitiće s grbovima mletačkih obitelji Foscari i Querini lijevo i desno od zvonika
Za razliku od lika sv. Dujma, koji je na splitskom novcu prikazivan gotovo nepromijenjeno kroz iduća stoljeća, na oblikovanje samog splitskog grba povijesne mijene su mnogo značajnije utjecale. Tako je osnovu heraldičkog znamenja grada Splita oduvijek činio prikaz utvrđenog grada, odnosno gradskih zidina s kulama iznad kojih se uzdiže zvonik. Međutim, već na najstarijem takvom prikazu lijevo i desno od zvonika uočava se trag manjih štitića na kojima su bili prikazani grbovi aktualnog vladara ili gradskog kneza. O kojim se točno grbovima radilo danas nije poznato jer su bili otučeni.
Narodnjačka crveno-bijelo-plava zastava splitske općine s uklopljenim gradskim grbom usvojena nakon pobjede nad autonomašima na općinskim izborima 1882. godine; „Socijalistički“ splitski grb od 1969. do 1991. godine s hrvatskim grbom (heradički lijevo) i crvenom zvijezdom petokrakom (heraldički desno) – izvor: FAME. Slično tome, početkom 40-ih godina prošloga stoljeća (kada je Split nakratko bio dijelom Kraljevine Italije) s lijeve i desne strane zvonika bio je dodan po jedan „fascio“ (kao simbol vladajućeg talijanskog fašističkog pokreta)
Naime, osobiti vladavinski simboli u splitskom grbu su se izmjenjivali sukladno tome tko je u svojim rukama držao vlast nad gradom. Od (vjerojatno) prvih simbola grbova Šubića, preko Anžuvinaca i mletačkih gradskih knezova do 20. stoljeća i totalitarnih poredaka, primjerice simbola crvene zvijezde petokrake. Tek su u suvremeno doba dva istaknuta gradska simbola prisutna kroz gotovo cijelu prošlost Splita – heraldičko znamenje (prikaz gradskih zidina iznad kojih se uzdiže zvonik) i sv. Duje (prikazi na novcu) – uklopljena u jedinstvenu cjelinu!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
