Poznato je kako su trgovi oduvijek predstavljali otvorenu scenu gradskog života. Primjerice, nedavna „intervencija“ gradske vlasti prilikom koje je s Narodnog trga (Pjace) u Splitu brutalno uklonjen štandarac (kameno postolje za zastavu) – unatoč izrazitom protivljenju autora toga djela – uzburkala je mnoge duhove. Aktualne podjele za i protiv toga čina tek su jedna epizoda u nizu, dok nastavci navedene „javne predstave“ tek slijede, a ishod nestrpljivo iščekuje…
Datumi iz prošlosti Splita uklesani u kameno postolje (štandarac) – razlog koji je doveo do sukoba autora s gradskim vlastima, koje su umjesto dvojbenog natpisa naposljetku uklonile sam štandarac; Narodni trg (Pjaca) tijekom uklanjanja krajem veljače 2025. godine
Kako se smatra, jedna takva „javna predstava“ odigrala se prije četiri i pol stoljeća također u Splitu, ali ne na današnjoj Pjaci već upravo u jezgri same Dioklecijanove palače – na Peristilu. Naime, prije nego li je Split „izišao“ iz okvira palače, čime se u 13. st. oblikovalo novo gradsko središte, jedini gradski trg je bio ispred katedrale Sv. Duje te se i nazivao Pločata sv. Dujma. No, nakon što je Pjaca (Trg sv. Lovre, Trg oružja, Gospodski trg) postala novo srce grada Peristil je i dalje ostao glavni sakralni, odnosno katedralni trg.
Štandarac (od talijanske riječi „stendardo“ – iz germanizma standard – barjak ili zastava) služio je u jadranskim gradovima pod utjecajem Mletačke Republike za postavljanje jarbola sa zastavom, čitanje javnih proglasa, a možda i kao stup srama: ilustracija štandarca u Splitu za vrijeme mletačke vlasti; Istovjetni splitski štandarac koji se danas čuva u Muzeju grada Splita; Moguća pretpostavljena rekonstrukcija splitske zastave prema akvarelu iz 19. stoljeća iz tzv. Radmanove zbirke (Ž. Heimer, „SPLITSKE ZASTAVE (1) – ZASTAVE GRADA SPLITA“, 2020.)
Prema anonimnoj mletačkoj kronici, iz koje je podatke crpio splitski književnik i povjesničar Vicko Solitro (1820.-1878.) taj je prostor godine 1573. bio mjesto uprizorenja neobičnog događaja. Naime, nakon Ciparskog rata između Turaka i Mlečana zavladala je velika glad i oskudica. Praznovjerni puk je začetnike te nedaće vidio u vješticama, dok je jedna djevojka imala nesreću da upravo tada bude optužena za vještičarenje!
Ilustracija novovjekovnog postupka spaljivanja vještice kakvo se navodno, prema podatcima iz mletačke kronike koju je u prvoj polovici 19. stoljeća prenio V. Solitro, zbilo na katedralnom trgu (Pločati sv. Dujma); Nekadašnji glavni splitski gradski trg Peristil sredinom 18. st. – na ilustraciji škotskog arhitekta Roberta Adama („Ruševine palače cara Dioklecijana u Splitu“, 1764.)
Prema navodnim mletačkim zapisima, razlog tome je bio neki „pobožni“ (i pohotni) splitski pustinjak koji je djevojku isprva usvojio, a kada je ona odbila njegove ljubavne nasrtaje osvetio joj se optužbom da je vještica. Nažalost, nije trebalo dugo čekati da se za nju na Peristilu pripremi lomača, no sreća u nesreći je bila nazočnost razumnog splitskog liječnika i astrologa Rolanda (ili Roteladna) koji je naredio da se djevojku oslobodi. Spasivši „vješticu“ samog Rolanda je zahvatio plamen lomače, pa je skočio u more gradske luke i pritom se utopio. Pustinjak se pak ukrcao u galiju i zauvijek napustio Split!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
