Nedavni potresi s druge strane Jadrana, uz obale poluotoka Gargana – s epicentrima u blizini jezera Lesina (od kojih je jedan bio čak 4.7 magnitude po Richteru) podsjetili su nas na ćudljivost prirode, ali i predviđanja kako se dvije obale Jadrana međusobno približavaju oko četiri milimetra godišnje, što znači da bi se mogle spojiti u jedinstvenu kopnenu masu za 50 do 70 milijuna godina! Tko zna hoće li u toj dalekoj budućnosti netko tome moći svjedočiti, no prošlost svakako poznaje i druge oblike povezivanja.
Označeni epicentri niza potresa koji su nedavno pogodili istočno područje „male Dalmacije“ u Italiji – neposredno uz epicentre je garganska laguna Lesina, koja svoje ime dijeli s talijanskim nazivom za hrvatski Hvar; Suvremena mapa zapadnojadranske „male Dalmacije“ s označenim mjestima koja podsjećaju na sadašnje i nekadašnje toponime hrvatskog, slavenskog i dalmatinskog podrijetla – flamanski geograf Abraham Ortelius na svojoj povijesnoj karti „Italia nam tellus Graecia Maior erat…“ nastaloj 1595. godine uz Lesinu postavlja naziv „DELMATIA“ tj. DALMACIJA
Tako je ostalo zapisano da je 1050. godine jedan Splićanin, svećenik Ivan – sin Gaudija Grlića, na otoku Biševu jugozapadno od Visa izgradio crkvu posvećenu svetom Silvestru papi na predjelu zvanom Polje. Ivanova namjera je bila da čuvena benediktinska opatija s talijanskog otočja Tremiti na Biševu uredi samostan kao što su bili uređeni i ostali njeni manji samostani. U tu je svrhu otišao na Tremite udaljene oko 20 kilometara od poluotoka Gargana i pridružio se tamošnjim benediktincima.
Radovi izvedeni 1994. i 1995. godine kojima je sanacijom i uređenjem crkve Sv. Silvestra pape na Biševu vraćen njezin srednjovjekovni izgled; Današnji izgled crkve s ostatcima nekad uglednog samostana, koji je čak i u Splitu izgradio svoju crkvu svetog Silvestra
Zanimljivo je kako je sredinom 11. stoljeća činu predaje crkve svjedočio i neretvanski knez Berigoj sa svojom pratnjom. Naime, Neretvani su bili jedno od plemena starohrvatskog doba koje je – kako svjedoči Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću – uz kopno između Cetine i Neretve nadziralo i jadranske otoke: Mljet, Brač, Hvar i Korčulu. Daljnja poveznica između Splita i Tremita je i činjenica da najveći od tri tamošnja otoka nosi ime svetoga Duje – zaštitnika Splita (San Domino)!
Jakov Mikalja (u značenju sin Mikalje) napisao je značajno djelo: „Blago jezika slovinskoga ili Slovnik u komu izgovaraju se rječi slovinske latinski i dijački“ (Loreto-Ancona, 1649.–1651.), koje je znatno utjecalo na kasniji razvitak hrvatskoga standardnog jezika; Mikalja je vjerojatno bio potomak Hrvata naseljenih na Garganu tijekom 15. i 16. stoljeća, dok je njegov pranećak, odnosno sin Mikaljine nećakinje Lukrecije Mikalja, bio Pietro Giannone (1676. – 1748.) poznati talijanski filozof, povjesničar i pravnik
Povijesne veze tu ne staju. Poznato je kako se jedna luka na tremitskom otoku Sveti Duje (San Domino) i danas naziva „slavenskom“ lukom (Cala degli Schiavoni) – upravo prema vezama između dviju obala Jadrana, dok su Tremiti bili i mjesto hodočašća iz istočnojadranskih krajeva. Samostan na Biševu je rastao i razvijao se sve do 15. stoljeća, dok su benediktinci s Tremita otišli već 1237. godine. No, osoba koja u najvećoj mjeri povezuje obje obale Jadrana nije bio benediktinac, nego isusovac Jakov Mikalja, rođen upravo 31. ožujka 1601. u gradu Peschici na sjeveru poluotoka Gargana!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
