Nedavna deklaracija HAZU o povijesnom hrvatskom grbu kojom se naglasila legitimnost i povijesna opravdanost korištenja različitih varijanti hrvatskog šahiranog grba bez totalitarnih obilježja – bez obzira je li riječ o početnom crvenom ili srebrnom (tj. „bijelom“) polju – izazvala je val javnih reakcija, koje bi se mogle svrstati izrazito za ili izrazito protiv glavne poruke tog akademskog proglasa. Jedan od odjeka deklaracije jest i skorašnja tribina „Hrvatski povijesni grb/ovi“ 24. lipnja u Splitu.

Jedan od prvih opisa specifično „zastave s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem“ kao „ustaške zastave“ u tekstu novinara Vladimira Matijanića (1972.-2022.) –„Feral Tribune“, 26. studenoga, 2004.; Istovjetna zastava koju su početkom svibnja 1945. u okolici Karlovca koristile partizanske jedinice, dok V. Matijanić tu zastavu 2004. neutemeljno naziva „ustaškom“
No, upravo za Split vezan je i jedan od prvih pokušaja difamacije hrvatskog šahiranog grba s početnim srebrnim ili „bijelim“ poljem kao oznake specifično povezane s ustaštvom, točnije njegovog smještanja u kontekst „ustaške zastave“. Prema povjesničaru M. Jarebu riječ je o članku nedavno preminulog novinara Vladimira Matijanića (1972.-2022.) – tada zaposlenika danas ugaslog splitskog tjednika „Feral Tribune“ – pod naslovom „Ustaška zastava na splitskoj crkvi“ (26. studenoga, 2004.).

Svečano podizanje prve službene zastave Republike Hrvatske 25. srpnja 1990. ispred zgrade Sabora u Zagrebu – na kojoj se ističe „povijesni hrvatski grb“ u varijanti s početnim srebrnim (ili „bijelim“) poljem; Trenutak kada je hrvatski navijač istovjetnu zastavu istaknuo na košarkaškoj utakmici Jugoslavija – SSSR (19. kolovoza 1990.), a V. Divac je istu navijaču prvo oteo, a potom vratio; Plakat međunarodne nogometne utakmice Hrvatska – SAD 17. listopada 1990. u Zagrebu, na kojem se ističe službena zastava Republike Hrvatske – u varijanti s početnim crvenim poljem povijesnog (šahiranog) hrvatskog grba
Matijanić ovu zastavu opisuje kao „barjak kojim su se dičile ustaše“, iako je znakovlje ND Hrvatske 1941.-1945. i Ustaškog pokreta bilo prepoznatljivo označeno slovom „U“, a ne „hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem“! Zanimljivo je kako je istu kvalifikaciju hrvatske zastave s povijesnim hrvatskim grbom kao „ustaške“ upotrijebio i srbijanski košarkaš Vlade Divac 19. kolovoza 1990., dakle u vrijeme kada je Republika Hrvatska već odbacila socijalističke oznake i na svojoj službenoj zastavi koristila šahirani grb.

Simboli raznih totalitarnih pokreta fašističkog tipa uklopljeni u tradicionalna državna znamenja Italije (1929.-1945.) – uz grb dinastije Savoja liktorski znak, Mađarske (1944.-1945.) – uz tradicionalni grb Ugarske strelasti križ, Španjolske (1939.-1981.) – uz heraldičko znamenje španjolskih kraljeva crveni jaram i snop strelica i Hrvatske (1941.-1945.) – uz šahirani hrvatski grb plavo slovo U (tj. ustaški grb i zastava NDH)
Divac je pritom svoje postupanje prema hrvatskoj zastavi objasnio ovako: „U Hrvatskoj se priča da sam gazio hrvatsku zastavu. Ne, u Argentini na SP-u bilo je dosta tih zastava. Ali to nije bila hrvatska, već ustaška zastava.“ i nadalje: “Ta zastava nije bila hrvatska. Barem nije imala obilježja kakva je imala službena hrvatska zastava u to vrijeme.“ Međutim, bit je u tome što Divac (kao ni SFRJ) 1990. nije priznavao Republiku Hrvatsku niti zastavu Hrvatske bez petokrake i upravo zato je trobojnicu sa šahiranim grbom nazvao „ustaškom“, slično kao i Matijanić 2004.!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com