Tisućljećima prije današnjih suvremenih autocesta, aerodroma i željezničkih pruga, najbrži i najdostupniji prometni putevi su bili oni morski. Stoga je i naš Jadran bio prije svega more koje spaja, a ne razdvaja! Dobro je poznato kako je međusobnim utjecajima istočne i zapadne obale Jadranskog mora stoljećima dominirao sjeverni grad na lagunama – Venecija, pod čijom se neprekidnom vlašću Split nalazio od 1420. do 1797. godine. No, uspoređujući tragove zapada i istoka, potonji su ipak ostali trajniji!
Ilustracija s početka 17. st. koja prikazuje klesara Marina s otoka Raba – legendarnog osnivača San Marina, dok se u pozadini nazire zapadnojadranski grad Rimini (djelo Raphaëla Sadelera (1560.-1632.)); Dvorac na brdu Titan, mjestu utemeljenja San Marina – ova država (enklava unutar Italije) je članicom Ujedinjenih naroda postala 2. ožujka 1992. godine!
Primjerice, na zapadnom (talijanskom) poluotoku još i danas postoji državica koju je, prema predaji, osnovao jedan izvorni stanovnik istočne obale Jadrana. Riječ je o čuvenom Marinu s Raba, odnosno San Marinu. Kako legenda kaže, klesar Marin s otoka Raba je stigao u Rimini na suprotnoj obali Jadrana, sudjelujući u izgradnji gradske luke kao obrtnik. Postavši kršćaninom, zajedno sa skupinom istomišljenika 301. godine naselio se na brdu Titan, udaljenom 20-ak kilometara od obale i tu ustanovio današnji San Marino!
Logo udruge „Hrvatsko-talijanski mozaik Rim“, koja od 2015. godine okuplja hrvatske zajednice u Rimu i na području Italije; Aktualni grbovi garganskih mjesta Peschici i Vico del Gargano, koje su prema predaji još u 10. stoljeću utemeljili doseljenici iz Hrvatske te grbovi današnja četiri moliško-hrvatska naselja: Tavele, Kruča, Mundimitra i Filića
Nadalje, jedna druga legenda, po prvi put zapisana vjerojatno krajem 17. stoljeća, kaže kako je izvjesni „Sueripolo“ (Svetipolk?) kao vođa „Slavena“ oko 970. godine u ime cara Otona I. s poluotoka Gargana istjerao Saracene (Arape) i tu osnovao dva naselja. Jedno zvano Peschici (ime vjerojatno potječe od „pijesak“;„Pještica“) te Vico del Gargano. O naseljavanjima s istočne obale Jadrana na tom području i danas govore sačuvana prezimena i sjećanje mnogih obitelji na njihovo istočnojadransko (tj. hrvatsko) podrijetlo!
Josip Barač (1871.-1939.), Josip Smodlaka (1869.-1956.) i Emanuel Vidović (1870.-1953.). zajedno sa svećenikom Herkulanom Lugerom, krenuli su 1904. godine iz Splita u Molize gdje su posjetili tamošnja hrvatska naselja i o njima ostavili svjedočanstva: umjetnička djela (slika „Mundimitar (Montemitro) 1904.“, E. Vidović) i knjižice: „Hrvatske kolonije u Italiji“ (J. Barač) i „Posjet apeninskim Hrvatima (J. Smodlaka)
Naposljetku, pet stoljeća kasnije, novi val Hrvata s istočne obale Jadrana je, bježeći pred prijetnjom Osmanlija, morskim putem stigao do Gargana, ali i preplavio obale sjevernijeg Molisa. No, dok je jezik hrvatskih naselja na Garganu zamro, u Molisu se još i danas koristi u Filiću, Kruču, Mundimitru i Taveli. Upravo su ta sela 1904. godine posjetila i o njima svjedočanstvo ostavila četiri Splićanina: svećenik Herkulan Luger, kulturni djelatnik Josip Barač, slikar Emanuel Vidović i političar Josip Smodlaka.
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
