Začetke heraldičke teorije na prostoru Hrvatske, odnosno zanimanja za grbove s područja Hrvatske pod vidom njihova bilježenja i proučavanja, možemo pratiti još od druge polovice XIII. stoljeća, odnosno gotovo neposredno nakon pojave prvih grbova u hrvatskim krajevima. Jedan od takvih primjera je i ilustrirano djelo jednog nepoznatog španjolskog redovnika, koje najvjerojatnije potječe iz osamdesetih godina XIV. stoljeća, a nosi naslov: „Libro del conosçimiento de todos los rregnos et tierras e señoríos…“
Prikaz hrvatske obale na „Katalonskom atlasu“, pomorskoj karti (portulanu) iz 1375. godine sa zastavama na kojima su tri znamenja: „senjsko“, „šibensko“ i „neretvansko“ – Templarska zastava prikazana na području Šibenika odnosi se na kratku, ali važnu ulogu templara u tom gradu s obzirom na kontrolu glavnih trgovačkih komunikacija prema kaštelu Sv. Mihovila odnosno prema šibenskoj luci, vezano uz ubiranje kraljevskih pristojbi. Iako su templari iz Šibenika bili protjerani već oko 1255. godine, uspomena na njih je ostala sačuvana na nizu portulana od početka XIV. sve do početka XVII. stoljeća
Anonimni redovnik je pritom svoje znanje o znamenjima europskih zemalja koje je navodno posjetio najvjerojatnije crpio iz pomorskih karata (portulana) na kojima su ta znamenja bila zabilježena u obliku zastava. Naime, portulani su, uz druge podatke, sadržavali i obavijesti o lukama i obalama koje su prikazivali. Tako su na sačuvanim pomorskim kartama istočnojadranske obale još od prvih desetljeća XIV. stoljeća vidljiva znamenja gradova ili grbovi pojedinih feudalnih gospodara koji su u određenom razdoblju vladali nad nekom važnom lukom ili područjem.
Grb knezova Krčkih kao znamenje „kralja Slavonije“ i „gospodara (brda) Bosne“, rukopis djela „Libro del conosçimiento de todos los rregnos et tierras e señoríos que son por el mundo et de las señales et armas que han“ s ilustracijama iz XV. st.; Neretvansko-dubrovačko znamenje kao zastava „kralja“ zemlje „Narent“ (Neretve) zabilježeno u istom djelu
Međutim, pomorske karte su prije svega prikazivale plovidbene rute, dok su drugi, popratni podatci poput gradskih znamenja često bili prikazivani u svom prilično zastarjelom obliku. To se uočava i na primjeru Splita. Primjerice, kako navodi T. Todorović, na portulanu nastalom 1550. godine mjesto grada pod Marjanom označeno je zastavom na kojoj je vidljivo orlovo krilo – tj. motiv s grba Šubića koji su bili splitski knezovi još u 13. i početkom 14. stoljeća.
Istočnojadranska obala na portulanu anonimnog autora iz 1510. godine na kojem se uočava koplje sa zastavom na kojem je templarski znamen (crveni križ na bijeloj podlozi) zabodenim u Split; Portulan Jehuda Abenzara iz 1505. na kojem je koplje s grbom Šubića zabodeno u Šibenik; Suvremene rekonstrukcije autora T. Todorovića znamenja Šubića zabilježenog na portulanima u Šibeniku (1505.) i Splitu (1550.) (T. Todorović, „Zastave jadranskog priobalja na portolanskim kartama“, 2020.)
Prema tome, dok su Mlečani suvereno gospodarili Splitom još od 1420. godine, portulan iz 1550. je prikazivao mnogo ranije političke odnose. Sličan primjer nalazimo i na portulanu anonimnog autora iz 1510. godine, na kojem je koplje s bijelom zastavom na kojoj je ucrtan crveni križ zabodeno u Split, a ne u Šibenik kao na prethodnim portulanima. Naime, templari su u Šibeniku imali važnu ulogu u prvoj polovici 13. st., što je ostavilo traga i na budućim portulanima. Greškom autora, njihovo znamenje je početkom 16. stoljeća umjesto u Šibeniku završilo u Splitu!
