Budući je ova kolumna posvećena prošlosti grada pod Marjanom, ali i bogatoj heraldičkoj baštini Splita i njegove okolice – po uzoru na djelo “Splitski grbovi” Dujma Srećka Karamana (1856.-1927.), jedna od nezaobilaznih tema je i nedavna pojava osobe predstavljene kao „grofica Milesi“ na predsjedničkoj inauguraciji Z. Milanovića održanoj u Zagrebu prije nešto više od mjesec dana – 18. veljače. Naime, grbovi su stoljećima bili vezani upravo uz plemstvo!
Nekadašnja palača obitelji Milesi u Splitu izgrađena na prijelazu 17. /18. stoljeća; Kolorirani grb splitske obitelji Milesi koja je u 19. st. stekla austrijsku potvrdu plemstva; Milesi su se u Split doselili iz Bergama za vrijeme mletačke uprave, kada su kao zaslužni protuturski ratnici stekli naslov “konte” – 1720. Petar Milesi iz Splita oženio se u Anconi kontesom Lidijom Ferretti, a njegov sin je 1764. stekao pravo na spajanje prezimena Milesi-Ferretti kao i kombinaciju heraldičkog znamenja obje obitelji (raščetvoreni grbovni štit lijevo)
Apsurdnost takvog tituliranja u današnjoj Republici Hrvatskoj – u kojoj aristokratsko društveno uređenje već odavno ne postoji – jasna je sama po sebi, dok još veću zbunjenost izaziva pozivanje dotične osobe na nekadašnje plemstvo obitelji koje u Splitu nema više od stoljeća! Naime, kako je zabilježeno, članovi obitelj Milesi (koja je tada imala plemićki status) u Splitu su posljednji put zabilježeni daleke 1877., dok jedan njihov ogranak (Milesi-Ferretti) od 18. st. živi u Anconi – na suprotnoj obali Jadrana!
Prikaz heraldičkog znamenja roda „Tvrtković“ (tj. ogranka bosanske vladarske obitelji Kotromanića) u jednoj od brojnih kopija prvog hrvatskog grbovnika Korjenić-Neorića iz 1595.; Suvremena rekonstrukcija grbovnog štita; Prema tom heraldičkom uzoru 1992. godine usvojen je novi grb neovisne Republike Bosne i Hercegovine na prijedlog političkih predstavnika hrvatskog konstitutivnog naroda (lijevo)
Iako je bombastična “grofica” iz danas nepostojeće, nekada plemićke, splitske obitelji razotkrivena jednako brzo kao što je i „zabljesnula“, treba istaknuti da takvih primjera nezasluženog prisvajanja hrvatske povijesne tradicije – odnosno kićenja tuđim perjem – ima cijeli niz. Poznat je primjer Zagrepčanke Borne, nekada prezimena Rajić – a danas Kotromanić (prema bosanskoj banskoj i kraljevskoj obitelji), kao i londonskog Višanina Luje Dojmia de Lupisa – čija je obitelji začudnom logikom sebi pridjenula i prezime Frankopana, pa i Zrinskih.
Podatci u britanskoj putovnici Luje Dojmia de Lupisa iz kojih se iščitava kako je Višanin s londonskom adresom pridjevak prezimena „de Lupis“ samovoljno zamijenio s „de Frankopan Šubić Zrinski“ – zbog tog falsifikata je izbačen iz članstva Hrvatskog plemićkog zbora; Franjevac Zlatko Špehar – samozvani potomak kralja Ivana Zapolje; Novosmišljeni grb Mažuranića (koji se pozivaju na plemićko podrijetlo iz Novog Vinodolskog) registriran u Švedskoj, a koji u štitu simbolično sadrži biljku mažuran
Jedan od zanimljivijih primjera je i pozivanje nekadašnjeg gvardijana vukovarskog franjevačkog samostana fra Zlatka Špehara na potomstvo od – ni manje ni više – nego ugarsko-hrvatskog kralja iz 16. stoljeća Ivana Zapolje, inače podrijetlom, poput Špehara, također iz slavonskih krajeva. Naposljetku, čak je i prvi ban-pučanin Mažuranić bio iskorišten za takve nečasne radnje. Naime, u Kraljevini Švedskoj danas prebiva izvjesni Mažuranić iz Vinodola koji se poziva na “plemstvo” Ivana Mažuranića – tj. hrvatskog bana poznatog i upravo po tome što nije bio plemićkog roda!
autor: Mate Božić – jedan od pokretača splitskog povjesničarskog društva „Toma Arhiđakon“, historiografskog časopisa „Pleter“ i teološko-filozofskog časopisa „Odraz“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te koautor sveučilišnog udžbenika iz heraldike. Koordinator projekta arheološkog turizma “Regnum Croatorum”, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin); (ko)autor niza znanstvenih studija i članaka objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Portalsplita.com
